Paulo Coelho – Zahir Knjiga

ODMAH SAM POSTAO sumnjiv i zatvorili su me – jer sam odbijao reći gdje sam se nalazio na dan njezina nestanka. Ali zatvorski je čuvar upravo otvorio vrata i rekao da sam slobodan čovjek.
Zašto sam slobodan čovjek? Zato što danas svi znaju sve o svakome, dovoljno je poželjeti saznati neku informaciju i ona je tu: gdje smo koristili kreditnu karticu, na koja mjesta zalazimo, s kime spavamo. U mojemu je slučaju sve bilo još jednostavnije: neka žena, također novinarka, prijateljica moje žene, ali razvedena — pa je, samim time, mogla reći da je spavala sa mnom – ponudila se kao svjedokinja mojoj obrani čim je saznala da su me uhitili. Podastrla je konkretne dokaze da sam bio s njom onoga dana i one noći kada je nestala Esther.

Razgovarat ću s glavnim istražiteljem, neka mi vrati moje stvari, neka mi se ispriča i potvrdi da je moje uhićenje imalo pravnu osnovu, reći ću mu da neću podići optužnicu protiv Države. Objasnit ću mu da to ne namjeravam učiniti, znam da je svatko stalno pod sumnjom i da nas sve nadziru 24 sata na dan, čak i one koji nisu počinili nikakav zločin.
— Slobodan si — rekla je ponavljajući riječi zatvorskog čuvara.
Pitam: nije li moguće da se nešto uistinu dogodilo mojoj ženi? Jer, znala mi je reći da je zbog svojih kontakata, razgranatih po cijelome terorističkom podzemlju, katkad osjećala da joj korake prati netko u daljini.
Istražitelj mijenja temu. Ja sam uporan, ali on mi ništa ne govori. Pitam može li ona putovati sa svojom putovnicom, on kaže da može jer nije počinila nikakav zločin: zašto ne bi mogla slobodno napustiti zemlju i ući u neku drugu?
—Stoga postoji mogućnost da više nije u Francuskoj?
—Mislite da vas je napustila zbog djevojke s kojom spavate?
—To se vas ne tiče — odgovaram.
Istražitelj zastaje na tren, ozbiljan je, kaže da su me uhitili zbog rutinskog postupka, ali da mu je jako žao zbog nestanka moje žene. I on je oženjen te, premda ne voli moje knjige (Dakle, zna tko sam! Nije tolika neznalica kao što izgleda!), može se staviti u moju poziciju, zna da prolazim teške trenutke.
Pitam ga što mi je dalje činiti. On mi pruža svoju posjetnicu, kaže da ga obavijestim saznam li kakvu novost — scena koju gledam u svakom filmu, neuvjerljivo, istražitelji uvijek znaju više nego što kažu. Pita me jesam li upoznao osobu s kojom je Esther viđena posljednji  put. Odgovaram da sam znao njegovo lažno ime, ali da ga osobno nikada nisam upoznao.
Pita me imamo li problema kod kuće. Kažem da smo zajedno više od deset godina i imamo sve probleme normalnoga bračnog para – ni više ni manje.
Oprezno me pita jesmo li u zadnje vrijeme razgovarali o razvodu braka ili je li moja žena razmišljala o rastavi. Odgovaram da ta mogućnost nikada nije postojala iako smo se — ponavljam, »poput svih bračnih parova« – ponekad znali posvađati.
Često ili ponekad?
Ponekad, odgovaram.
Pita, još opreznije, je li sumnjala u moju vezu s njezinom prijateljicom. Kažem da je to bio prvi i posljednji put da smo spavali. Nije to bila veza, zapravo je to bio nedostatak posla, dan je bio dosadan, nismo imali što raditi poslije ručka, igra zavođenja je ono što budi život u nama pa smo završili u krevetu.
-Idete u krevet samo zato što je dan dosadan?

 

Download Besplatno PDF Knjiga Paulo Coelho – Zahir Knjiga